U prostorijama općine Livno je upriličena svečana dodijela nagrada za najbolje likovne i literarne radove povodom proslave 32. obljetnice Dana obrane Livna za učenike svih livanjskih osnovnih i srednjih škola. Učenici osnovnih škola od šestog do devetog razreda i učenici srednjih škola od prvog do četvrtog razreda natjecali su se u likovnim i literarnim radovima o temi „Moj grad se budi.
Prvo mjesto literarnih radova za srednje škole osvojila je naša učenica Lota Dalić. Nagrađena je za rad na temu “Moj grad se budi”.
Lota je već treću godinu zaredom među nagrađenima. Prije dvije godine osvojila je treće mjesto, a prošle godine prvo.
Lota, čestitamo i ponosni smo na tebe!
MOJ GRAD SE BUDI
Od rata, srušenih snova, uništenih domova, bolnih rastanaka, traganja za sinovima i mora suza, uokvirenih fotografija obitelji koje je metak uništio stoje 32 godine. Grad obojen u sivo, a nad njime samo što nije podignuta crna zastava. Bolna je činjenica da majkama nisu vraćeni njihovi sinovi, učiteljima đaci, ženama muževi, a djeci nikad potrebniji očevi. Oni, ostavili su rosna polja, ptice što najavljuju proljeće, ostavili su svoje majke, žene i djecu da ih čuvamo, a oni, otišli su diviti se nebeskim poljima. Činilo se kako grad neće ugledati svjetlo. Svi su živjeli u strepnji.
U proljeće dvadeset i trećeg dana travnja 1992. Livno je oslobođeno. Suze u očima preživjelih branitelja razarale su srca. Ponos u očima njihovih majki i danas se vidi. Zbog njih grad živi. A vi što ste otišli ,, trbuhom za kruhom“ ne zaboravite Livno. Svojoj djeci, unucima pokažite grad. Recite gdje vuku korijene. Odvedite ih i pokažite gdje leže baka i djed. Vaši očevi i vaše majke. I livanjski kamen plače za njima. Tvoji nisu s tobom, zato upali svijeću i pomoli se. Uči svoju djecu da cijene i vole svoje, kako se ne trebaju sramiti života koji su očevi i djedovi imali. Pričajte im kako se nije uvijek imalo za kruh i naučite ih da djeca koja nemaju, nisu manje vrijedna, kako treba zahvaljivati na svemu što imamo. Budite ti što ih nije sram reći kako su mama i tata odrasli. Sutra prije nego sklopiš oči, vrati se. Dođi u Livno, jer vidjet ćeš od čega si pobjegao. Shvatit ćeš kako je grad bio čvrsto zakopan u tvojoj duši, pa počinje trljati oči nakon dugoga sna. Tvoj grad se budi. On danas sja u najljepšim bojama života, tiho se uvukao pod kožu svakog od nas. Zato se nemoj razočarati, jer Livno nije kao sjajni europski gradovi. On nema savršene zgrade, ni bogato uređene parkove. Njega krasi dijete na majčinim grudima, osmijeh u najtežim trenucima, pogled na najljepši zalazak s najvoljenijom osobom, pjesma za laku noć, jutro uz kavu dok sunce još nije otkrilo čari dana i neopisiv osjećaj sreće kad se vidiš s prijateljima iz školskih dana, dok ti pričaju o svim preživjelim trenucima koji su postale uspomene.
Budi se u našem Livnu život. Veseli nas Livnjake svaki pronađeni smisao života, talenti koje smo spoznali, strasti što su nam postale posao. Mi volimo svoj grad, veličanstvene konje i Zlatka Dalića. Ljudi kojima je za sreću potrebno malo. I nakon toliko godina boli i žrtve Livno se budi i postaje sve o čemu je moglo samo sanjati. Čvrsto vjerujem da je tako.
Lota Dalić, 3.a